Gledaj YouTube videozapise

Srednjovjekovni gradići

Hrvatska je zemlja koja obiluje kulturno-povijesnom ostavštinom, u sklopu čega važno mjesto igraju srednjevjekovni mali gradići.

Srednjovjekovni istarski gradići

Srednjovjekovni gradići u unutrašnjosti najčešće su smješteni na vrhovima brežuljaka koji im pružaju prirodnu zaštitu.

Izvana izgledaju kao tvrđava a srednjovjekovni je grad iznutra isprepleten uskim krivudavim ulicama. Centar gradskog života su crkva i trg u središtu.

Neki od mnogih istarskih gradića takve vrste koje vrijedi pogledati su Beram, Buje, Buzet, Dvigrad, Gračišće, Grožnjan, Hum, Labin, Motovun, Oprtalj, Pazin, Pićan, Sveti Lovreč Pazenatički, Vižinada, Vodnjan, Žminj.

Dvigrad

Dvigrad

Ruševni ostaci utvrđenoga srednjevjekovnoga grada u zapadnom dijelu središnje Istre u području Limske drage, 3,5 km zapadno od Kanfanara.

U ranomu srednjem vijeku tu su postojala dva kasteljera – Parentino i Moncastello. U prvome od njih zamro je život već početkom srednjeg vijeka; drugi je pod imenom Dvigrada – Duecastelli, bio naseljen sve do 1631, kad su ga stanovnici zbog epidemije kuge napustili i osnovali Kanfanar.

Ostaci pružaju jedinstvenu sliku srednjovjekovne gradske strukture, opasane zidinama i kulama kod ulaza u grad; očuvani su perimetralni zidovi otprilike 220 zgrada i smjerovi komunikacija među njima. Na središnjoj uzvisini uzdižu se ruševine crkve sv. Sofije (XI-XII. st.). Propovjedaonica iz XIV. st. s reljefom sv. Sofije s dva grada u rukama danas je u župnoj crkvi u Kanfanaru.

U okolici Dvigrada je nekoliko značajnih crkvica. U grobljanskoj crkvi sv. Marije od Lakuća (gotička građevina sa zvonikom na preslicu i polukružnom upisanom apsidom) nalazi se ciklus fresaka rad tzv. šarenog majstora domaćeg podrijetla iz XV. stoljeća. Isti je majstor oslikao i kapelicu sv. Antuna koja stilski pripada prijelazu romanike u gotiku.

Nedaleko od Dvigrada ruševine su benediktinske opatije, osnovane u X. st. i napuštene u XVIII. St, s crkvom sv. Petronile. Istočno od naselja je romanička kapela sv. Ilije, koja je 1442. pregrađena gotičkom konstrukcijom svoda.


Grožnjan

Grožnjan

Naselje u središnjem dijelu Istre, 8 km jugoistočno od Buja; smješteno na sjevernom izdanku visoravni iznad doline Mirne; nadmorska visina 260 m; 193 stan. U okviru projekta revitalizacije Grožnjan se u novije doba obogaćuje kulturnim aktivnostima (Ljetna glazbena škola). Lokalnom prometnicom povezan s Bujama.

Srednjovjekovni je kaštel do 1358. u posjedu akvilejskoga patrijarha, potom do 1394. pod upravom Venecije te postaje sjedištem sjevernog dijela njezina teritorija u Istri.

Od spomenika su se sačuvali dijelovi obrambenog sustava: glavna gradska vrata na istočnoj strani (XV-XVI. st.) i dio bedema koji su u dva navrata (1360. i 1367.) obnavljani. Uz vrata se s unutrašnje strane nalazi renesansna loža iz 1587, iznad koje je nekad bilo spremište za žito (fontik). Na glavnom je trgu barokna župna crkva sv. Marije, sv. Vida i Modesta iz 1770. Odijeljeni zvonik je iz XVII. st. U crkvi su vrijedne barokne korske klupe, ulje na platnu iz XVII. st. s prikazom sv. Petra od Alcantare i mramorni kasnobarokni oltari.

Ispred gradskih vrata nalazi se kapela sv. Kuzme i Damjana s lopicom, sagrađena 1554, a 1834. pregrađena; unutrašnjost kapele oslikao je suvremeni hrvatski slikar Ivan Lovrenčić (1990.). U podnožju grada na rijeci Mirni, na mjestu zvanom Bastia, sačuvala se mala barokna crkva Majke Božje od milosti.


Hum

Hum

Hum slovi za najmanji grad na svijetu. Sa zapadne je strane grad zatvoren krilom gradskih zidina, a na ostalim stranama obrambenim sustavom međusobno povezanih vanjskih kućnih zidova.

U sustavu zidina, blizu gradskih vrata (iz 1562.) uzdiže se zvonik (iz 1552.). Župna crkva klasicističkoga pročelja sagrađena je 1802. na mjestu starije iz 1609. Slika iza glavnog oltara rad je B. d’Anne. Crkva ima kasnogotičke kaleže i ciborij iz 1539.

Na groblju je romanička crkva sv. Jeronima s polukružnom apsidom. U crkvi su vrijedne zidne slike iz XII./XIII. st.


Motovun

Motovun

Naselje u središnjem dijelu Istarskog poluotoka na južnoj strani doline Mirne. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo.

Najstarija jezgra grada opasana je dobro očuvanim zidinama iz 13-14. stoljeća, koje danas služe kao šetalište. Unutar jezgre je nekoliko romaničkih i gotičkih kuća. Tri dijela grada povezana su sustavom vanjskih i unutarnjih fortifikacija sa zidinama, kulama i gradskim vratima. Na glavnom trgu je gotičko-romanički zvonik s nazubljenim prsobranom na vrhu (18/19. st.) i renesansna palača-kaštel s pregradnjama iz 16-19. stoljeća.

Ispod cijeloga središnjeg trga je spremište javne cisterne; kamena grla s gradskim grbom potječu iz XIV. i XV. st. Župna crkva sv. Stjepana s početka XVII. st. nosi kasnorenesansna obilježja. Slika Posljednja večera u svetištu pripisuje se Stefanu Celestiju (XVII. st.); mramorni kipovi na glavnom oltaru djelo su Francesca Bonazze iz 1725; barokni rezbareni naslonjač (XVII. st.); slike na stropu izveo je krajem XVIII. st. neoklasicist Giuseppe Bernardino Bisson; orgulje su rad Gaetana Callida (Venecija, XVIII/XIX. st.).

U crkvenoj opremi ističu se pozlaćeni pokretni oltarić s reljefima Raspeća i svetaca (XIV. st.), procesijski križ iz XIV. st. s ukrasom na dršci iz XV. st, kalež s ukrasom u emajlu (XV. st.), pacifikal (1606.), relikvijar (XVII. st.) i svijećnjaci (iz 1714. i 1739.).


Pazin

Pazin

Pazin se spominje u ispravi cara Otona II. izdanoj u Veroni 7. VI. 983, na osnovi koje Kaštel dolazi u posjed porečke biskupije. U XII. st. drži ga grof Majnhard, rođen u Crnom Gradu kraj Roča, osnivač pazinske grofovije. Nakon izumrća obitelji Majnhard 1248. prelazi u ruke goričkih grofova, a 1374. nasljeđuju ga Habsburgovci i daju u feud raznim obiteljima, od kojih je posljednja obitelj (od 1766.) Montecuccoli.

God. 1825-61. Pazin je upravno središte Istre: 1899. otvorena je u gradu prva hrvatska gimnazija u Istri, koja je umnogome pridonijela hrvatskoj kulturnoj i nacionalnoj svijesti. Tijekom II. svjetskoga rata teško je stradao od bombardiranja (1943.), a nakon rata pripojen je matičnoj Hrvatskoj.

Kaštel sagrađen na litici ponad ponora Jame prvi se put spominje 983. Sadašnji izgled dobiva 1537-40, kada je dodano sjeverno i istočno krilo. Pazinski Kaštel je jedan od najočuvanijih i najljepših u Istri. Privlačio je pozornost brojnih umjetnika poput Julesa Vernea i Vladimira Nazora.

Župna crkva sv. Nikole spominje se 1266, a 1441. dobiva veliki kasnogotički poligonalni prezbiterij. Na zidovima i svodu svetišta su vrsne zidne slike nepoznata majstora iz oko 1470. Na svodu je ciklus Stvaranje svijeta i borba anđela, a u središnjem polju lik sv. Mihovila; velika slika Raspeća skrivena je baroknim oltarom. Crkva je proširivana kapelama od 1659, a barokizacija i proširenje završeni su 1764. Crkva je opremljena vrsnim mramornim oltarima; vrijedan rad je renesansna kamena Kustodija (1541.). Orgulje su rad Gaetana Callida (Venecija, 1780.). Franjevačka crkva ima kasnogotičko svetište iz 1481; produžena je 1729; zvonik je podignut 1730. Glavni oltar u crkvi djelo je Domenica Cavalierija 1726. Značajan je barokni rad rezbareni kip Bezgrešnog začeća (XVIII. st.).

Etnografski muzej Istre, smješten u Kaštelu, osnovan je 1955. Osim etnografske zbirke izložena su zvona iz istarskih crkava XIV-XX. st.


Vodnjan

Vodnjan

Grad je očuvao svoj osebujan srednjovjekovni izgled – unutar vijenca kuća zbijene su uske i nepravilne uličice. Prvi se put spominje 1150. kao vicus Atinianum. Oko 1300. sagrađen je na njegovoj zapadnoj strani kaštel s jarkom (porušen 1808.). U starome se dijelu naselja očuvalo više kuća sagrađenih u stilu venecijanske gotike, renesanse i baroka.

Na mjestu današnje župne crkve sv.Blaža, na sjevernom rubu naselja, nalazila se sve do 1761. predromanička crkva (ulomci s pleternim ukrasima). Sadašnja crkva je monumentalna barokna građevina iz 1800. U njoj se nalaze renesansna kustodija iz 1451., nekoliko vrijednih slika iz XVI. i XVIII. st. i dva drvena anđela iz 1616. U sklopu župne crkve otvorena je 1984. zbirka crkvene umjetnosti s vrijednim izlošcima iz XIV.-XIX. st.

Među slikama se izdvajaju poliptih blaženoga Leona Bemba, rad Paola Veneziana iz 1321, slika Majka Božja zaštitnica (Jacobello del Fiore), ikona Blažene Djevice Marije (XV-XVI. st.) i renesansni triptih blaženoga Leona Bemba (Lazaro Bastiani, početkom XVI. st.). Rijetkost je zbirka od stotinjak ukrašenih metalnih, staklenih i drvenih relikvijara (XV-XIX. st.). Većinu predmeta iz zbirke donio je 1818. iz Venecije slikar Gaetano Grezler; nekoliko vrsnih baroknih slika istoga podrijetla nalazi se u prostorijama bivše gradske vijećnice, podignute 1911.

Barokna crkva Gospe Karmelske sagrađena je 1630-64.; u crkvi je oltarna slika sv.Stjepana (Antonio Zonca, Venecija XVII. st.). U crkvi Marije Traverse nalaze se na oltarima reljefne pale iz prve polovice XVII. st. Istočno od ceste koja vodi prema Balama nalazi se ruševna romanička crkva sv.Margerite s polukružnom izbočenom apsidom i freskama iz XIII. st. Uza samu cestu prema Balama stoji jednobrodna romanička crkva sv.Franje s polukružnom izbočenom apsidom, uz željezničku prugu (prema Juršićima) crkva sv.Lucije s uzidanim predromaničkim spolijima, a uz cestu prema Juršićima crkva sv.Kvirina, prvotno (VI. st.) trobrodna bazilika u kojoj je otkriveno više kamenih spomenika (VI. i IX. st.).

U zaseoku Guran, sjeveroistočno od Vodnjana, bilo je kasnoantičko naselje s trobrodnom ranokršćanskom bazilikom s početka VII. st.; od nje su nađeni ostaci fresaka i dijelovi oltarne pregrade. Čini se da je bazilika bila u funkciji do XV. st. Grobljanska crkva sv. Šimuna je iz VII./VIII. st. (naknadno pregrađivana) s karakterističnim zidanim grobnicama oko crkve.

Prijava za članove KUH-a

Pristupite informacijama za članove

  • HTZ - hrvatska turistička zajednica
  • UKH - udruga kampista Hrvatske
  • European Federation of Campingsite Organisations and Holiday Park Associations