Newsletter

Upišite svoju e-mail adresu

Spomenici pod zaštitom UNESCO-a

Hrvatska se može pohvaliti sa čak šest kulturno-povijesnih i prirodnih ljepota upisanih u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine: 

 

 

Dioklecijanova palača u Splitu

Rimski imperator Dioklecijan proveo je posljednje godine svojeg života u ogromnoj palači koju je sagradio pored grada u kojem se rodio, Aspalatosa u Dalmaciji.

Kako su stoljeća prolazila, originalna arhitektura palače se promijenila, no ljudi koji su živjeli u gradu, kasnije nazvanom Spalato, i zatim Split, koristili su zdanje građevine s vrlo malim izmjenama kroz bizantinski, venecijanski i austrougarski period. Tako se unutar rimskih zidina i razvio harmoničan grad. I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca.

 (vrh stranice )

  UNESCO

Eufrazijeva bazilika u Poreču

Jedan od najstarijih i najljepših spomenika u Poreču koji obuhvaća kompleks sakralnih građevina podignutih u vrijeme biskupa Eufrazija, nalazi se u sjevernoistočnom dijelu urbano-povijesne jezgre grada.

Bazilika je trobrodnog tlocrta sa širim i višim srednjim brodom koji je od bočnih brodova odvojen s dva niza arkada. Sva tri broda završavaju polukružnim apsidama, a u glavnoj apsidi koja je šira i dublja od bočnih , smješten je ciborij. Vanjsko predvorje (narteks) povezalo se s prostranim kvadratičnim dvorištem (atrij) na čijoj se strani nalazi osmerokutna krstionica.

Današnji je oblik bazilika dobila u 13. i 15. stoljeću, a crkveni je toranj izgrađen u 16. stoljeću. Apsida je bogato ukrašena figurativnim mozaicima, koji, zajedno s mozaicima crkve San Vitale u Ravenni predstavljaju najznačajnije primjerke umjetnosti mozaika u Europi.

Prema podnim mozaicima i sačuvanim natpisima moguće je pratiti sve faze gradnje, adaptacije i obnavljanja, a i rekonstruirati život kršćanske zajednice u Poreču.

 (vrh stranice )  

  UNESCO

Plitvička jezera

Rijeka Korana stvorila je lanac od dvadesetak bistrih, smaragdno zelenih jezera i bazena, koji se stepenasto prelijevaju odvojeni dolomitnim barijerama nastalim taloženjem sedre.

Voda teče iz jednog jezera u drugo u vodopadima i tako stvara veličanstven arhitektonski fenomen prirode u pokretu.

Jezera su okružena gustim šumama bukve, jela i smreka u kojima ima medvjeda, vukova i rijetkih ptica, poput lještarke i dugouhe sove.

 (vrh stranice )

 

  UNESCO

Romanički grad Trogir

Staru jezgru Trogira osnovali su grčki kolonisti s otoka Visa u III. stoljeću prije nove ere. Na toj antičkoj jezgri leži povijesna jezgra Trogira, koji je najbolje sačuvan romaničko-gotički grad ne samo na Jadranu, već i u centralnoj Europi.

Trogirska srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvan dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog perioda.

Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.

 (vrh stranice )

 

  UNESCO

Stari grad Dubrovnik

Zidine starog Dubrovnika zaokružuju izvanredno sačuvani kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih građevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeću. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu starog grada, Stradun, Knežev dvor, Crkvu Svetog Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijećnicu.

Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu, ponoseći se svojom kulturom, uspješnom trgovinom i osobito slobodom koju su uspijeli sačuvati kroz burna stoljeća.

 (vrh stranice )

  UNESCO  

Šibenska Katedrala

Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku, trobrodna je bazilka s tri apside i kupolom (visina unutrašnjosti je 32 m).

Konstrukcija je katedrale započeta u venecijanskom gotičkom stilu, ali je dovršena u stilu toskanske renesanse. Gotovo je 15 desetljeća prošlo od trenutka kada je donesena odluka o gradnji katedrale 1402. do njenog posvećivanja 1555. Gradnja je početa 1431 na mjestu gdje je ranije postojala manja katedrala tako da se u gradnji nove katedrale koristio materijal ranije postojeće crkve. Kamen za gradnju donosio se s Korčule, Suska, Brača, Raba i Krka.

Ovaj jedinstveni sakralni spomenik iznimno je interesantan primjer kao jedina građevina koja nema zidarskih elemenata, i gdje su zidovi, svodovi i kupole konstruirane jedinstvenom metodom (koju je prvi upotrijebio Juraj Dalmatinac) gdje se naknadno, u cjelinu slažu precizno isklesani kameni djelovi, metoda koja je korištena u tesarskom zanatu. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja, i apsolutne harmonije unutrašnjosti i vanjskog volumena katedrale.

Tehnika gradnje najbolje se očituje u zabatu glavne fasade (forma trolista) kao jednom od najstarijih u Europi i kao jedinom koji se prirodno nastavlja kao dio trobrodnog tlocrta crkve u harmoniji s oblikom i veličinom svodova.

 (vrh stranice )

  UNESCO

Starigradsko polje

Starigradsko polje je najveće i najplodnije polje na Hvaru te na jadranskim otocima općenito. Sa svojih 6 km dužine prostire se od uvale Vrboska do Starogradskog zaljeva u pravcu istok-zapad.

Specifičnost Starogradskog polja je u tome što parcelizacija istog potječe iz vremena grčke kolonizacije. Po osnutku kolonije, Grci su u blizini grada podijelili zemljište na oko 73 jednake pravokutne čestice, od 181 x 905 m cca. Na tim prostorima otkriveno je više od 100 arheoloških lokaliteta kao što je nekoliko manjih gospodarskih objekata iz grčkog doba (Grci su otok naselili u 4. st. prije Krista) te brojna rimska ladanjsko-gospodarska imanja, među kojima je najpoznatija villa rustica Kupinovik koja se nalazi sjeverno od ceste Jelsa-Stari Grad te grčka kula Maslinovik sjeverno od sportskog aerodroma u polju.

Zahvaljujući suhozidima koji označavaju njihove međe, čestice su se u svom izvornom obliku održale do danas i leže na antičkoj mreži unatoč svom donekle srednjovjekovnom karakteru. Ovaj način parcelizacije predstavlja najbolje sačuvanu izvornu grčku podjelu zemljišta na čitavom Mediteranu.

U srpnju 2008. UNESCO je Starogradsko polje uvrstio na svoj popis svjetske baštine. Svjetska organizacija u svom obrazloženju naglašava kako su na tim lokacijama nasadi maslina i vinograda ostali "praktično nepromijenjeni" od prve kolonizacije starih Grka, tj. u posljednja 24. stoljeća, te kako se radi o jedinstvenom svjedočanstvu geometrijskog sustava podjele zemlje kakvo se rabilo u Antici.

(vrh stranice)


        Photo: Boris Kragić

   UNESCO