Utvrde i dvorci

Jednokatni barokni dvor s niskim tornjem nad ulazom ima bočna prizemna krila. Oko njega su opkopi i park.

Nakon pobjede nad Turcima dao ga je podignuti Eugen Savojski, čiji je grb s dvorišne strane. Jednobrodna župna barokna crkva sv. Marije s portalom iz 1775. ima inventar iz XVIII. i XIX. st.

U selu i okolici ima prapovijesnih tumula, nalaza iz antike (rimski grobovi). Srednjovjekovni utvrđeni grad Bosiljevo nepravilna je tlocrta, pregrađivan u duhu romanizma (poslije 1825, za grofa L. Nugenta i početkom XX. st.).

Prije su ga imali Frankopani (1461-1671.), Erdödy (1684-1710.) i Auerspergi (od 1740.). U dvorskoj kapeli je barokni oltar.

Utvrđeni grad na sjeverozapadnom dijelu Karlovca. Četverokutna kula sagrađena je vjerojatno u XIII. st. za knezova Goričkih-Babonića. U XV. st. podizanjem zidova i triju kula kružna presjeka Dubovac dobiva obilježje renesansnoga kaštela.

Vlasnici su bili slavonski plemići Sudari (1387.), Frankopani (1442.), Zrinski (od 1544.), te Gašpar Šubić Peranski (1576.). Od 1671. do dolaska Francuza 1809. vlasnici grada bili su karlovački generali. God. 1837. otkupio ga je grof Laval Nugent i obnovio u duhu romanizma (kruništa na kulama i zidinama).

Grad je ponovno obnovljen 1952-63. (arhitektica Greta Jurišić) prema planu M. Stiera iz 1657. i grafičkome prikazu s kraja XVIII. st.

Stari grad Dubovac - Karlovac

Izgradili su ga grofovi Keglević u XVII. st. Kasniji vlasnici bili su baruni Kollenbach, Schlaum-Linden, te Ottonfels-Geschwind.

Zbog svoje izuzetne arhitektonske i urbanističke cjeline dvorac Bežanec sa svojim perivojem spomenik je kulture prve kategorije. Obnovljen je 1990. godine kao ekskluzivni hotel.

Dvorac Bežanec - homepage

Ilok je postao središte golema posjeda knezova Odescalchi. Oni su sagradili dvokatni dvorac u obliku slova U s dvostrukim arkadama u dvorištu (grbovi nad ulazima). Obnavljan je 1793, 1839. i 1889.

U njemu je zavičajni muzej (zbirke: arheološka, etnografska, kulturno-povijesna i ostaci zbirke Odescalchi). Uz dvorac su skladno građena žitnica i prostran park s egzotičnim drvećem.

Dvorac Odescalchi - Ilok

Naselje 9 km sjeverozapadno od Ivanca. Srednjovjekovni utvrđeni grad Klenovnik dao je 1244. Bela IV. varaždinskomu županu Mihalju. Novi četverokutni renesansni dvokatni dvorac podignuli su grofovi Draškovići 1616.

U unutrašnjem dvorištu su tri niza arkada (zazidane); na stubištu bogate kamene ograde. Dvorac je dograđivan i pregrađivan, a 1927. adaptiran za lječilište (H. Ehrlich). Uza nj se nalazi park.

U nekim su sobama dvorca zidne slike iz XIX. st. Raskošna dvorska kapela ukrašena je na svodu štukaturom; u njoj su tri barokna oltara (1738.), propovjedaonica (1740-41.) i grobnica članova roda Draškovića. U baroknoj župnoj crkvi Sv. Trojstva (1726.) nalaze se propovjedaonica i oltari (glavni oltar iz 1733.) s grbom Draškovića.

Dvorac 3 km zapadno od Huma na Sutli. Kaštel koji se spominje od 1490. uništen je u XVI. st.; na njegovu je mjestu krajem XVII. st. bio sagrađen četverokrilni dvorac s unutrašnjim dvorištem. Od te su građevine preostala dva krila s tri cilindrične kule na uglovima.

Kaštel odnosno dvorac posjedovala je obitelj Ratkaj 1524-1793, a nakon njih barun Kavanagh.

Ruševine staroga grada u blizini mosta preko Dobre ostaci su Frankopanskoga grada; poslije urote opljačkan.

Poslije je pripao generalu Herbersteinu koji ga daruje malteškome redu, a oni ga prodaju Patačićima. Zapušten stradao je u II. svjetskom ratu.

Srednjovjekovni grad Ozalj, smješten na klisuri iznad Kupe, pregrađen je u dvor u XVIII. st. U grad se ulazi preko mosta (do 1821. bio je pomičan), ispod kojega je stup sa strijelnicama za obranu gradskoga opkopa. Ulaznu kulu dao je podignuti 1599. Juraj Zrinski. Grad se spominje od 1244. u kraljevim rukama, potom u posjedu Babonića, od 1398. Frankopana, od 1550. Zrinskih.

Zbog mnogih pregradnja očuvan je tek manji dio starijega kompleksa u kojem se ističu kula četverokutne osnove, vjerojatno stara obrambena kula, gotička kapela, te pravokutna palača (tzv. palas) Nikole Zrinskoga (nazvana žitnica) s gotičkim detaljima (nad vratima natpis iz 1556.). U tome dijelu grada nađene su zidne slike i glagoljski grafiti.

Mnogobrojne su dragocjenosti raznesene nakon smaknuća Petra Zrinskoga (1671.). Ruševni je grad dao temeljito pregraditi R. Perlas (radove vodio kapetan Verneda 1743-53.). God. 1766-1872. grad je u posjedu Batthyánya; prvi od njih, Teodor, nadozidao je drugi kat sjevernoga krila i sagradio nov barokni trakt. Kasniji su mu vlasnici obitelji Thurn i Taxis, do 1928, kada ga je Družba braće hrvatskoga zmaja spasila od propadanja.

U gradu je smješten Zavičajni muzej (osnovan 1971.). U baroknoj župnoj crkvi sv. Vida (iz sredine XVIII. st.) je dio inventara iz stare kapele sv. Antuna Padovanskoga (1890.).

Utvrđeni grad jugozapadno od Ozlja. Posjed Ribnik držali su u XIII. i XIV. st. Babonići te ban Mikac, a od 1394. Frankopani, za kojih je podignut današnji grad. Od 1576. u posjedu je obitelji Zrinskih, poslije grofova Petazzi; od 1839. drži ga F. Vukasović, graditelj Lujzinske ceste, i J. Gall, koji ga je u XIX. st. održavao, te je do danas pod krovom. – Ribnik je smješten u nizini potoka Obvrh, okružen jarkom s ribnjakom.

Prilazilo mu se pokretnim mostom. Građen na dva kata, dijelom od dobro klesana kamena, ima osnovu u obliku nepravilna kruga; u unutrašnjem su dvorištu arkade. Obrambena kula (kraj prvotnog ulaza) s grbom Frankopana bila je vrlo visoka; nasuprot njoj je peterokutna kula s kaminom.

Između obiju kula nižu se zgrade u obliku vijenca. Na gradu je očuvan niz kasnogotičkih renesansnih arhitektonskih detalja (dovratnici, prozori, strijelnice, izljevi).

Dvorac Trakošćan jedan je od najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj. Podignut je kao manji burg u sustavu utvrda Zagorske kneževine, ali vrijeme njegove gradnje nije utvrđeno. U osnovi dvorca prepoznatljive su značajke jednostavnih romaničkih kaštela XII-XIII. st. Od mnogobrojnih se feudalnih gospodara ističu Celjski, Jan Vitovec, Korvini, a nakon raspada Zagorske kneževine kao posebno vlastelinstvo uživaju ga Gyulayi, a od 1568. Draškovići.

Više je puta proširivan i dograđivan. Znatnije dograđen 1592, kada Draškovići podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). U to se doba dograđuje kat, povisuje središnja kula i oblikuje dvorište s arkadama.

Ponovno se dograđuje tijekom XVIII. st, kada kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula. Zapušteni zamak obnavlja 1850-60. podmaršal Juraj Drašković u rezidencijalni dvorac.

Obnova je, u duhu romantizma, izvedena u neogotičkome stilu uz istodobnu obnovu čitava okoliša, gdje je uređen park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Istaknuti su elementi obnovljena dvorca: ulazna kula s pokretnim mostom i grbom Drašković-Malatinski iz XVIII. st, viteška dvorana s cjelovitim viteškim oklopima iz XVI. st. i zastavama Draškovićeva banderija iz XVIII. st, zbirka oružja s teškim bradaticama (Hackenbüchse), puškama i pištoljima na kolo te turskim oružjem, zbirka portreta Draškovića i njihovih rođaka (Nikola Zrinski) iz XVI-XIX. st, opus slikarice Julijane Erdödy-Drašković iz druge polovice XIX. st, ciklus Četiri kontinenta M. Stroya, klavir C. Graffa, očuvana dvorska kuhinja, knjižnica.

U parku je kapela sv. Ivana (Januš) iz 1752. s kasnobaroknim namještajem. Od 1953. u dvorcu je muzejska postava, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz razdoblja obnove sadrži vrijedne primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta.

Dvorac Trakošćan homepage

Srednjovjekovni grad u Hrvatskom zagorju, 3 km istočno od Desinića. U izvorima se spominje i kao Vingrad i Vrbovec.

Podižu ga po svemu sudeći Ratkaji, nakon što im je 1502. I. Korvin darovao posjed u ovome dijelu Zagorja. Grad ostaje u njihovu vlasništvu do utrnuća obitelji 1793, a poslije naizmjence prelazi u državno ili privatno vlasništvo; između dva svjetska rata pripadao je slikaru O. Ivekoviću. Na nevisoku brijegu stoji kasnogotička utvrda zašiljena prema prilaznoj strani.

Naknadno je okružena ziđem s četiri široke polukružne kule; duž većega dijela toga pojasa gornji je kat istaknut na nizu konzola. Grad nije znatnije pregrađivan te je uglavnom zadržao svoje izvorno obličje. Na zidinama su očuvani kasnogotički i renesansni detalji: klesarski grb i klesarski znakovi, bifora, erkeri, dvokatni arkadni trijemovi u dvorištu.

Cijeli je zaravanak nekoć opasavao vanjski obrambeni zid, u sklopu kojega je bio do danas očuvani peterokutni bastion.

Dvorac Veliki Tabor homepage

Ruševine grada opasane zidinama (veličine oko 10 ha) nalaze se na južnoj padini Gradine; sa zapadne i istočne strane su nekropole Martvilo i Vlaška njiva.

Na poluotoku Prirova ostaci su rimskoga kazališta (nad njim je poslije izgrađen franjevački samostan). Uz more s istočne strane bio je gradski trg (agora-forum), a sa zapadne monumentalne terme.

Issa (današnji Vis) je prvi antički grad na hrvatskoj obali izgrađen po pravilnoj urbanoj matrici.