Spomenici pod zaštitom UNESCO-a

Rimski imperator Dioklecijan proveo je posljednje godine svojeg života u ogromnoj palači koju je sagradio pored grada u kojem se rodio, Aspalatosa u Dalmaciji.

Kako su stoljeća prolazila, originalna arhitektura palače se promijenila, no ljudi koji su živjeli u gradu, kasnije nazvanom Spalato, i zatim Split, koristili su zdanje građevine s vrlo malim izmjenama kroz bizantinski, venecijanski i austrougarski period. Tako se unutar rimskih zidina i razvio harmoničan grad. I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca.

UNESCO...

Jedan od najstarijih i najljepših spomenika u Poreču koji obuhvaća kompleks sakralnih građevina podignutih u vrijeme biskupa Eufrazija, nalazi se u sjevernoistočnom dijelu urbano-povijesne jezgre grada.

Bazilika je trobrodnog tlocrta sa širim i višim srednjim brodom koji je od bočnih brodova odvojen s dva niza arkada. Sva tri broda završavaju polukružnim apsidama, a u glavnoj apsidi koja je šira i dublja od bočnih, smješten je ciborij. Vanjsko predvorje (narteks) povezalo se s prostranim kvadratičnim dvorištem (atrij) na čijoj se strani nalazi osmerokutna krstionica.

Današnji je oblik bazilika dobila u 13. i 15. stoljeću, a crkveni je toranj izgrađen u 16. stoljeću. Apsida je bogato ukrašena figurativnim mozaicima, koji, zajedno s mozaicima crkve San Vitale u Ravenni predstavljaju najznačajnije primjerke umjetnosti mozaika u Europi.

Prema podnim mozaicima i sačuvanim natpisima moguće je pratiti sve faze gradnje, adaptacije i obnavljanja, a i rekonstruirati život kršćanske zajednice u Poreču.

UNESCO...

Rijeka Korana stvorila je lanac od dvadesetak bistrih, smaragdno zelenih jezera i bazena, koji se stepenasto prelijevaju odvojeni dolomitnim barijerama nastalim taloženjem sedre.

Voda teče iz jednog jezera u drugo u vodopadima i tako stvara veličanstven arhitektonski fenomen prirode u pokretu.

Jezera su okružena gustim šumama bukve, jela i smreka u kojima ima medvjeda, vukova i rijetkih ptica, poput lještarke i dugouhe sove.

UNESCO...

Staru jezgru Trogira osnovali su grčki kolonisti s otoka Visa u III. stoljeću prije nove ere. Na toj antičkoj jezgri leži povijesna jezgra Trogira, koji je najbolje sačuvan romaničko-gotički grad ne samo na Jadranu, već i u centralnoj Europi.

Trogirska srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvan dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog perioda.

Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.

UNESCO...

Zidine starog Dubrovnika zaokružuju izvanredno sačuvani kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih građevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeću. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu starog grada, Stradun, Knežev dvor, Crkvu Svetog Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijećnicu.

Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu, ponoseći se svojom kulturom, uspješnom trgovinom i osobito slobodom koju su uspijeli sačuvati kroz burna stoljeća.

UNESCO...

Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku, trobrodna je bazilka s tri apside i kupolom (visina unutrašnjosti je 32 m).

Konstrukcija katedrale započeta je u venecijanskom gotičkom stilu, ali je dovršena u stilu toskanske renesanse. Gotovo je 150 godina prošlo od trenutka kada je donesena odluka o gradnji katedrale 1402. do njenog posvećivanja 1555. Gradnja je započeta 1431. godine na mjestu gdje je ranije postojala manja katedrala tako da se u gradnji nove katedrale koristio materijal ranije postojeće crkve. Kamen za gradnju donosio se s Korčule, Suska, Brača, Raba i Krka.

Ovaj jedinstveni sakralni spomenik iznimno je interesantan primjer kao jedina građevina koja nema zidarskih elemenata, i gdje su zidovi, svodovi i kupole konstruirane jedinstvenom metodom (koju je prvi upotrijebio Juraj Dalmatinac) gdje se naknadno, u cjelinu slažu precizno isklesani kameni djelovi, metoda koja je korištena u tesarskom zanatu. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja, i apsolutne harmonije unutrašnjosti i vanjskog volumena katedrale.

Tehnika gradnje najbolje se očituje u zabatu glavne fasade (forma trolista) kao jednom od najstarijih u Europi i kao jedinom koji se prirodno nastavlja kao dio trobrodnog tlocrta crkve u harmoniji s oblikom i veličinom svodova.

UNESCO...

Starigradsko polje je najveće i najplodnije polje na Hvaru te na jadranskim otocima općenito. Sa svojih 6 km dužine prostire se od uvale Vrboska do Starogradskog zaljeva u pravcu istok-zapad.

Specifičnost Starogradskog polja je u tome što parcelizacija istog potječe iz vremena grčke kolonizacije. Po osnutku kolonije, Grci su u blizini grada podijelili zemljište na oko 73 jednake pravokutne čestice, od 181 x 905 m cca. Na tim prostorima otkriveno je više od 100 arheoloških lokaliteta kao što je nekoliko manjih gospodarskih objekata iz grčkog doba (Grci su otok naselili u 4. st. prije Krista) te brojna rimska ladanjsko-gospodarska imanja, među kojima je najpoznatija villa rustica Kupinovik koja se nalazi sjeverno od ceste Jelsa-Stari Grad te grčka kula Maslinovik sjeverno od sportskog aerodroma u polju.

Zahvaljujući suhozidima koji označavaju njihove međe, čestice su se u svom izvornom obliku održale do danas i leže na antičkoj mreži unatoč svom donekle srednjovjekovnom karakteru. Ovaj način parcelizacije predstavlja najbolje sačuvanu izvornu grčku podjelu zemljišta na čitavom Mediteranu.

U srpnju 2008. UNESCO je Starogradsko polje uvrstio na svoj popis svjetske baštine. Svjetska organizacija u svom obrazloženju naglašava kako su na tim lokacijama nasadi maslina i vinograda ostali "praktično nepromijenjeni" od prve kolonizacije starih Grka, tj. u posljednja 24. stoljeća, te kako se radi o jedinstvenom svjedočanstvu geometrijskog sustava podjele zemlje kakvo se rabilo u Antici.

UNESCO...

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, stećci, nastali su u razdoblju od druge polovice 12. do 16. stoljeća, iako su najintenzivnije izrađivani tijekom 14. i 15. stoljeća. Stećci su isklesani od jedinstvenog komada kamena koji odražava vještine i znanje majstora koji ga je izrađivao. Često su bili ukrašavani natpisima ili jednostavnim slikama poput spirala, lukova, zvijezda i vjerskih simbola, ali i složenijim motivima kao što su životinje i viteški turniri. Najpoznatiji motiv stećka je čovjek s podignutom desnom rukom. Na teritoriju Hrvatske nalazi se oko 4.000 stećaka u dvjema nekropolama: Velika i Mala Crljivica (Cista Velika) te Dubravka/sv. Barbara (Konavle). Osim u Hrvatskoj, stećci se nalaze i na teritoriju Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Svaka je država pojedino odgovorna za zaštitu, očuvanje i upravljanje stećcima nadgrobnih spomenika koji se nalaze na njihovom teritoriju.

UNESCO...

Fortifikacijske građevine koje se rasprostiru na više od 1000 kilometara, od Lombardije u Italiji do istočne obale Jadranskog mora, čine jedinstveni sustav namijenjen obrani kako s kopna tako i s mora. Izgrađene od strane Venecijanske Republike u razdoblju od 16. do 17. stoljeća. Kopnene fortifikacije štitile su Republiku od europskih sila na sjeverozapadu, a poznate su kao „Stato da Terra“, dok su fortifikacije „Stato da Mar“ štitile mletačke pomorske putove i luke. U sklopu Mletačkih utvrda, na teritoriju Hrvatske nalaze se utvrda Sv. Nikole te obrambene zidine Zadra. Utvrda sv. Nikole se nalazi nedaleko grada Šibenika. Smještena je na malenom otoku, a južnim je dijelom povezana uskim putićem s kopnom. Razlog njezine izgradnje je osvajanje grada Skradina od strane Turaka 1522. godine. Najzanimljiviji dio utvrde je njezin oblik trokuta. Ovakvi oblici su u to vrijeme bili izuzetno rijetki kako u Hrvatskoj, tako i u Europi. Zanimljivost je i to da utvrda nikad nije ispunila svoj razlog izgradnje jer nije borbeno ni obrambeno bila aktivna.

Obrambene zidine grada Zadra odvajaju povijesni dio grada od kopna a nekada ih je povezivao tek pokretni most. Zidine su u više smjerova pojačane bastionima dok je krunu obrane činila utvrda Forte koja je zbog svoje monumentalnosti zasjenjivala ostale obrambene građevine u blizini. Slično kao i utvrda Sv. Nikole, zadarske su obrambene utvrde izgrađene s primarnim ciljem obrane od Osmanskog carstva.

UNESCO...

Bukove šume Karpata i drugih regije Europe čine izvanredni primjeri nedirnutih šumskih područja u umjerenom klimatskom pojasu. Godine 2007. prvi su puta upisane na UNESCO-vu listu svjetske baštine, te su obuhvaćale područje od planina Rakhiv i planinakog lanca Čornohora u Ukrajini, preko hridi Poloniny do Bukovskih planina i planine Vihorlat u Slovačkoj. Prvo proširenje bilježi se 2011. godine kada im se pribrajaju i pet sličnih šumskih područja u Njemačkoj. Republika Hrvatska je 7. srpnja 2017. godine zajedno s preostalih devet zemalja (Albanijom, Austrijom, Belgijom, Bugarskom, Italijom, Rumunjskom, Slovenijom, Španjolskom i Ukrajinom) upisala drugo proširenje na Popis svjetske baštine UNESCO-a. Republika Hrvatska sudjeluje u navedenoj seriji s tri lokaliteta, a to su: Nacionalni park Paklenica, Hajdučki i Rožanski kukovi te Nacionalni park Sjeverni Velebit.

UNESCO...